Smrt-kao točka na kraju rečenice,
Varijacije na temu života na kraju stapaju se,
Isti beskraj guta i glupe i pametne,
Iste riječi pune smisla gube značenje...
Smrt, kad vlak svoj peron poljubi,
Odvajanje od sebe na nepoznatoj stanici,
U nepoznatom gradu, nepoznatoj ulici,
Savršeno gubljenje tu savršeno pristaje...
Smrt-u ovom svijetu dernjave,
Zadržim dah dok sjena nestaje,
Ni lica ni pogleda poznatog odraza,
Nimalo strepnje, nimalo očaja...
Na kraju puta kostur i fekalije,
Ironija vječnosti-rođenje kroz raspadanje,
Bog se dosađuje-to vječno ponavljanje,
Samo mali smiješni snovi i truli atomi.
|